Kako se pišu mejlovi: Tema, CC i BCC – dio 1.

I pored novih načina za razmjenu poruka (Facebook, Twitter), dobra stara elektronska pošta  još uvijek se koristi. I-mejl je glavno sredstvo za prepisku u firmama i kolektivima, i uopšte, važi za najformalniji i najprihvaćeniji način komunikacije na internetu. Kao i svaka vrsta kontakta sa ljudima, formalna ili neformalna, i za slanje elektronske pošte postoje pravila i kršenje e-etikecije nije poželjno. Slijede osnovna  pravila i nekoliko bon ton napomena.

Tema ili naslov i-mejla

Svaki mejl treba da sadrži temu odnosno naslov. Ne samo to, već treba da ukazuje na sadržaj poruke. Tako su loši naslovi “Zdravo”, “Hej”, “Alo”, koji bi trebalo da zvuče “Obavještenje o novoj adresi”, “Danas putujem”, “Napokon kući” i slično. U internet komunikaciji izostavljanje teme znak je nepoznavanja ili nepoštovanja ovog osnovnog pravila elektronske prepiske.

Više primalaca odjednom

Vjerovatno znate da je u mejlu moguće navesti nekoliko primalaca. Unesite adrese odvojene zarezom ili tačka zarezom, u zavisnosti od programa i servisa. Međutim, oprez. Previše primalaca u TO, BCC ili CC polju signal je mehanizmima za zaštitu primalaca da je vaša poruka spam i završće u sandučetu za neželjenu poštu.

Za svaki servis važi maksimalan dozvoljen broj primalaca i u obavezi ste da to provjerite. Za masovno slanje mejlova postoje specijalizovane komercijalne kompanije koje će redovno, uz vašu saglasnost i potpunu kontrolu, dostavljati sadržaj koji želite (mjesečnik vaše firme ili sajta npr.).

Polja TO, CC i BCC

Ova polja postoje u svim servisima za slanje elektronske pošte. TO (“prima”) je standardno polje za adrese.

CC znači “carbon copy” što je engleski naziv za “indigo papir” koji se nekad koristio za dobijanje istog primjerka dokumenta tako što se stavljao ispod lista na kome se piše, a iznad praznog lista. Pritisak mašine za kucanje ili olovke prenio bi se na indigo papir, koji je presvučen mastilom, na prazan list ispod. Tako se dobijala identična kopija i uštedilo bi se vrijeme.

Upravo tome i služi CC polje – svakom pošiljaocu se šalje primjerak i-mejla. Ako u CC polje sttavite: CC: marko@example.com, ivana@example.com i Marko i Ivana će dobiti isti mejl ali će, što je izuzetno bitno, oboje vidjeti adresu svih pošiljalaca (pa i one iz TO polja). To znači da Ivana vidi da je mejl poslat i Marku.

Ali, šta ako želite da mejl pošaljete i Ani, ali ne želite da njenu adresu vide Marko i Ivana? Za to služi BCC (“blind carbon copy”). Ako CC polje ostane kao iz gornjeg primjera, a u BCC stavimo ana@example.com, Ana će vidjeti adrese Marka i Ivane, ali oni neće znati da je mejl poslat njoj.

Za i protiv CC i BCC

Iz primjera se vidi da oba polja imaju prednosti i mane. Pokušaćemo ih ukratko prikazati.

CC polje nije poželjno jer na taj način otkrivate adrese osoba kojima pišete. Ovo je vrlo nekulturno jer nemate pravo da dijelite tuđe lične informacije. Ovo je jedan od razloga zbog čega je prosljeđivanje mejlova bez prethodne izmjene tako ozloglašeno – znak je nepoznavanja kulture u komunikaciji i nepoštovanja ličnosti.

BCC polje rješava gornji problem, ali ako adrese stavite i u CC polje, poželjno je da primaocima stavite do znanja da je mejl stigao ne samo na adrese koje su vidljive. Ovo je u kolektivima ponekad velika zamka – slanje mejlova je društvena vještina i uvijek se treba potruditi da se informacije šalju uviđavno.

Najanonimniji način za slanje mejla jeste da svoju adresu stavite u TO polje, a sve ostale u BCC – na taj način niko od primalaca neće vidjeti kome je sve stigla poruka.

Svi smo nekad bili novi u svijetu elektronske pošte. Ne postoji opravdanje da se ne potrudimo i pokažemo kako poznajemo pravila uljudne komunikacije. A to će primaoci znati da cijene.

Uskoro slijedi još zanimljivih tekstova na temu elektronske komunikacije! Pratite nas preko RSS-a!

Postavite na Facebook!