Ne znam za vas, ali mene rijetko šta može izbaciti iz takta kao prosljeđeni mail sa stotinu zaostalih email adresa. Razlozi za moj bunt protiv ovakve prakse su višetruki. Da krenemo redom.

Neprstojno je i nije u skladu sa online bontonom

Malo ljudi zna da pored zdravog razuma, svoje ponašanje na internertu treba da podredi i onlajn bontonu (netiquette). Ukratko, prosljeđivanje maila koji sadrži tuđa imena i adrese atak je naprivatnost: ne samo što odajete privatne podatke, već otkrivate dio lične prepiske i način na koji dotične osobe funkcionišu na netu (šta ih zanima, koje sajtove posjećuju i slično).

Neki ljudi ipak više vole srdačnu riječ

Internet je vid komunikacijie, i treba da doprineše održavanju prisnosti i razmjeni ideja. Ukoliko se nekome na javljate nekoliko mjeseci, sigurno je da će radije potrošiti pet minuta čitajući šta to ima kod vas novo nego se probijati kroz brdo adresa ne bi li došli do nečega što vi, eto, smatrate zanimljivim. Razmislite kako vas ljudi posmatraju ako se pronalazite u ovakvim „pošiljaocima“. Iskreno, ja više volim da mi se takav neko i ne javi, pogotovo ako je pristigla prosljeđena pošta manipulativnog sadržaja.

Izuzetno je manipulativno i uvredljivo

Lančani mailovi sa usađenim porukama o mogućim posljedicama ako se ono iz maila učini ili ne učini? Takva pošta kod mene redovno završava u kanti za smeće. Ukoliko mi je stalo do osobe koja mi je to poslala, potrudiću se da objasnim zašto ja mislim da je slanje takvog sadžaja manipulativno i loše. Ovo je jedna opširna tema koja zalazi u psihologiju. Za sada je dovoljno napomenuti da prije nego na prijetnju („ako ne pošaljete na n asresa za x minuta, desiće se to i to“) odgovorite tako što ćete mail proslijediti svima iz adresara zastanete i pomislite kako ste jači i istrajniji od osobe koja vam je to poslala i da poslušate svoju savjest koja vam kaže da takvu poruku ignorišete. Naravno, krivica pošiljaoca nije direktna već posredna, jer se radi o specifičom sadržaju, ali o tome drugi put.

Kako se postaviti prema ovom problemu?

Upoznajte se: CC i BCC

Prvo se upoznajte sa prijateljima koji su odavno tu a zovu se CC i BCC. Cc (carbon copy) je skraćenica za „indigo“, odnosno specijalni papir koji se stavlja ispod papira na kojem pišete kako bi na papiru ispod dobili kopiju sadržaja. Svi primaoci čije adrese ubacite u CC polje dobiće kopiju maila, ali će i vidjeti sve adrese na koje je mail poslat. Međutim, BCC („blind carbon copy“), nešto kao „nevidljiva kopija“, funcioniše drugačije: primaoci čije adrese stavite u ovo polje ne mogu da vide kome je sve poslat mail. Ukratko, ako Pera šalje mail i u CC polje stavi Jelenu i Marka, a u BCC Draganu, i Jelena i Marko će vidjeti svoje adrese u pristiglom mailu, dok će Dragana vidjeti jedino sebe kao primaoca.

Gmail i Bcc / Cc polja za primaoce

Kopirajte zanimljiv sadržaj, izbrišite suvišne adrese

Nema potrebe da ponavljate greške svojih prethodnika i šaljete tuđe adrese u nepoznato. Ukoliko je sadržaj koji ste dobili toliko zanimljiv i želite da ga podijelite sa ostalima, kopirajte ga i prenesite u novi mail, i zatim iskoristite Cc i Bcc polja. Ako vaš mail program (ili webmail servis) omogućava izmjenu sadržaja originalnog teksta prije slanja – obavezno izbrišite suvišne adrese.

Imajte obzira prema primaocima

Niko ne voli neprijatne prijeteće poruke, bilo da su zaista takve ili da iskorištavaju slabost ljudi pozivajući se na sujevjerje. Takvo ponašanje je uvedljivo i krajnje nepoželjno. Zbog toga se suzdržite i umjesto na FWD („proslijedi“) čiste savjesti kliknite na Trash („baci u smeće“) i natim na New („nova poruka“) i pošiljaoca ljubazno obavijestite da takav sadržaj više ne želite da primate. Ukoliko želite, uputite tu osobu na ovaj tekst.

A vi?

Kako se vi borite sa ovim problemom? Da li smatrate da je vrijedan pažnje? Da li šaljete mejlove pomenute u tekstu?

Postavite na Facebook!